beats by dre cheap

Pade snijeg..

Pade snijeg. Prvi ove godine... Nije ga dugo bilo, a onda se pojavio, i on i sa njim osoba koju dugo nisam vidjela, onakav kakvog sam ga zadnji put vidjela u augustu. Kosa boje meda, duža, oči prodorno plave i guste obrve. Obrve kakve niko nije imao. Obrve koje sam toliko voljela, a koje me izdadoše i na kraju bi mi svejedno. Ali eto sad opet mi se učinilo da pravim istu grešku. Zašto sam došla tu gdje sam znala da ću ga vidjeti, i gdje sam znala da, ili barem samo mislila, da će mi se opet svo to kamenje sručiti tačno u srce i začepiti kanaliće kojima sam pokušavala davati ljepotu okruženju u kojem sam bila. Nisam vjerovala kolika sam glupača što sam to učinila, a onda sam se pokušavala tješiti time govoreći kako bih ga opet kad-tad srela, vidjela i isto bih završila, ali ne, druga strana je govorila kako se to ne bi desilo i izdavala me. I sve se to dešavalo u nekoliko minuta, sva ta osjećanja kolala su u meni u samo nekoliko minuta, koliko je trebalo da prođe kroz taj park, park sjećanja...

[img]http://img253.imageshack.us/img253/4153/pointbyheartdeep1hv7.jpg[/img]

Evo jedna moja priča za vas, za laku noć... =))) Pisala sam je prije jedno pola godine...

Angel without Real Smile
http://nosmileangel.blogger.ba
13/04/2007 22:28